„Drugi puta ću pametnije…“

Vjerujemo da je gotovo svatko zadnjih nekoliko tjedana doživio poveći stres analizirajući svoje prihode koji su pali u prosjeku 40-95% i rashode koji se nisu uopće smanjili. Provjeravalo se stanje štednje, imovine, koliko se uplatilo u fond za „crne dane“. Napadaje stresa smo pokušavali umiriti upitom za moratorij po kreditnim obvezama, no razgovor s osobnim bankarom nas je doveo do napadaja panike.

Zašto dolazi do straha i panike, zašto se toliko bojimo? .

Nemanje novca najčešće nema veze s novcem, već sa strahom da ćemo biti neprihvaćeni ili odbačeni.

Bojimo se pasti u očima obitelji, pokazati svoje slabosti, ponajviše ukoliko smo mi stup obitelji. Jedva smo se uklopili u društvo, okolinu, dugo smo gradili taj status, žrtvovali neka vlastita zadovoljstva kako bi se prilagodili tuđim voljama i mišljenjima, kako bi zadobili njihovu pažnju i naklonost.

Svima koji su mi se obratili za pomoć davala sam besplatne financijske savjete i prvo što sam svima rekla bilo je; „Ne očajavajte! Novac i upravljanje osobnim financijama do sada nije bio prioritet u vašem životu.“

Podsvjesno ste uvijek i znali da se trebate više posvetiti tome, ali uvijek je bilo nešto drugo važnije, odnosno imali smo bezbroj izgovora kako bi dokazali da nam to nije prioritet. To vam je isto kao kada znate da trebate promijeniti prehranu i uvesti  tjelovježbu u dnevnu rutinu, ali ipak imate opravdane izgovore da krećete od ponedjeljka ili nakon rođendana ili nakon 01.01….sve dok jednog dana ne dobijete upozorenje u vidu otežanog disanja, povišenog šećera…do žešćih upozorenja poput infarkta ili sl., te nam tada i prehrana i tjelovježba postaju rutina, jer su postali prioritet.

U toj prvoj fazi spoznaje s financijskom situacijom vrlo je važno da se ne osuđujete ukoliko uvidite pogreške i propuste vašeg upravljanja financijama. To su sve faze osvještavanja i učenja. Da ste u datom trenutku znali bolje raspolagali sa sredstvima, imali neke druge informacijama, imali neko drugo znanje, sigurno bi postupili drugačije. Stoga je važno sada osvijestiti što ste mogli drugačije, koji su propusti te da ih više ne ponovite.To nisu greške već iskustvo,  kako Gibonni kaže „drugi puta ću pametnije“.

Upravo sada smo došli do druge faze i sada moramo pametnije.

Kada smo posložili sve obveze, troškove, ugovorili moratorije i racionalno raspolažemo s umanjenim prihodima, vrijeme je za reviziju troškova i suočavanje sa pogreškama.

Potrebno je pronaći mir unutar sebe, a mir je rezultat prihvaćanja situacije.   

Pogledajmo istini u oči i priznajmo – trošili smo previše misleći da ćemo tako riješiti neka naša unutarnja nezadovoljstva. Naša zaduženja su rasla proporcionalno našem nezadovoljsvu. Što je bilo veće nezadovoljsvo posezali smo za većom potrošnjom.

U ovom neizvjesnom periodu imali smo priliku osvijestiti činjenicu kako kratkotrajna zadovoljstva stvaraju dugoročne obveze koja stvaraju dugotrajno nezadovoljstvo, stoga pokušajmo ovog puta pametnije.

Eliminirajući kratkotrajna zadovoljstva možemo uštedjeti dovoljno sredstava za dugoročna zadovoljstva.

Namjerno ne navodim koja su to kratkotrajna zadovoljsva, jer je to zadatak svakoga od nas da istraži sam za sebe, pogleda se u ogledalo i prizna sam sebi.

Dok to ne učinimo nema nam dalje! Možete ostati tu gdje jeste ili ići unazad, ali nikako naprijed.

Predviđanja financijskih analitičara kažu da će kriza trajati 6 – 12 mjeseci, sasvim dovoljan period da naučimo pametnije raspolagati osobnim financijama.

Imate bačene karte na stol, možda nisu najpovoljnije, možda vam se uopće ne sviđaju, no one su vaše i vaša zadaća je da s njima na najbolji način završite partiju.

 

Marina Lehki, struč.spec.bankarstva, osiguranja i financija, financijski coach

ma.lehki@gmail.com

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *