Oslobođenje od odgovornosti za štetu nastalu uslijed COVID-19

Što se događa u poslovnim odnosima između ugovornih strana ukoliko jedna strana ugovora ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njenim ispunjenjem zbog novonastale situacije izazvane COVID-19 virusom? Odgovara li ta ugovorna strana svom suugovaratelju za štetu uslijed neispunjenja ugovornih obveza?

Ovu pravnu dilemu razjašnjava odredba čl. 343. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) kojom je  propisano kako se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem svoje obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Iako pandemija korona virusa sasvim sigurno potpada pod opisani događaj, ne postoji generalno pravilo temeljem kojeg bi se moglo reći u kojim točno slučajevima i na koji točno način bi se pandemija korona virusom tretirala kao viša sila i kao opravdanje za neizvršenje ugovorne obveze koje za sobom ne bi povlačilo odgovornost za štetu.

Upravo stoga, u svakom ugovornom odnosu je potrebno izučiti njegove elemente, propise koji se odnose na njega te utvrditi mjerodavno pravo koje se primjenjuje na konkretan slučaj, kao i utvrditi službene stavove i mjere glede zaštite od virusa svake od država čiji teritorij je na bilo koji način bio uključen u izvršenje ugovorne obveze.

U svakome slučaju, kako bi se ugovorna strana oslobodila od odgovornosti za štetu u slučaju neispunjenja obveze ili kašnjenja s njenim ispunjenjem, pred sudom će trebati pravno argumentirati postojanje više sile uslijed korona virusa.

Što se tiče poslovanja trgovačkih društva unutar svakog pojedinog odnosa sa drugim subjektima, vrlo je važan sadržaj svakog pojedinog ugovora i regulacija izvanrednih okolnosti u ugovoru. Upravo zbog okolnosti do kojih trenutno dolazi u gospodarstvu uslijed predmetne pandemije, na test dolazi kvaliteta ugovorene procedure u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, odnosno više sile. No, vrijedi spomenuti kako ugovorne strane u praksi vrlo rijetko ugovaraju višu silu i njen utjecaj na ostvarivanje prava i ispunjenje obveza ugovornih strana tako da će se ranije navedena zakonska odredba primjenjivati na sve odnose pogođene trenutnom pandemijom.

S druge strane, u odnosu na fizičke osobe koje odluče provesti samoizolaciju uslijed danih generalnih preporuka, preporuča se da se pravno osiguraju od eventualnih odgovornosti za naknadu štete zbog neispunjenja određenih obveza zbog nepojavljivanja na pojedinim događanjima ili pak na radnome mjestu, na način da ishode ili dokumentiraju određenu službenu preporuku samoizolacije, ili pak postignu prethodni dogovor s poslodavcem, kako bi kasnije imali konkretan dokaz o osnovanosti izostanka.

Strani ugovora koja je zbog ove situacije osujećena u svojim pravima, odnosno ispunjenju obveze, savjetuje se prije svega svoje odnose regulirati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te pregledati i ocijeniti postojeće ugovore i postupiti sukladno određenjima iz ugovora i primjenjivim propisima, odnosno po potrebi pristupiti izmjeni i/ili dopuni postojećih ugovora i sveobuhvatnom reguliranju nastale situacije, sve s ciljem sprečavanja nastanka još veće štete za ionako sada financijski poljuljane sudionike poslovnih odnosa.

 

Dario Benić, mag.iur

dariobenic.odvjetnik@gmail.com

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *