U jednom malom gradu na jugu Europe živio jednom jedan mali političar. Nije imao neku naobrazbu iz leadershipa ili utjecajne komunikacije, ali je imao prirodan talent za izbjegavanje odgovora na neugodna i provokativna pitanja. Stoga komunikacijski analitičari pamte njegove nastupe u kojima bi na neugodno pitanje novinara obećao dati odgovor kasnije, a kad bi novinar kasnije ponovio pitanje mali političar bi na njega prijekorno odgovorio: „To je pitanje već bilo“. Stari Slaveni su ovu tehniku u medijima nazivali još i bridging, po naški rečeno premošćivanje.
U jednom velikom gradu našli su se davno dva velika političara. Jedan od njih bio je Boris Jeljcin koji je nakon hladnog rata prvi put posjetio Ameriku. Prvo pitanje koje su mu postavili novinari na američkom tlu bilo je: ”Kako se osjećate u Americi prvi put, gospodine Jeljcin?”
”Dobro”, kratko je odgovorio ovaj. ”Možete li biti malo detaljniji”, razočarano će novinar. ”Mogu. Ne baš dobro”, dodao je Jeljcin nonšalantno.
Ako niste političar, nego menadžer, lider, poduzetnik, priznajte, biste li voljeli znati kako nas oni vješti manipuliraju (kao onaj prvi), a kako neki upravljaju svojim talentima, npr. humorom kao ovaj drugi?
Kad pomislimo na ljude koji su stvarali povijest, vidimo da su svi oni imali ono nešto pomoću čega su dopirali do ciljanih javnosti. Utjecaj, moć, karizma… Često se pitamo je li to „nešto“ urođeno ili se stvara, stječe kao vještina, iskustvom i učenjem?
No, iako je fascinacija političarima u javnosti dosegnula granicu neukusa, potpuno nepravedno zapostavljen je svijet biznisa i neki ljudi koji su prirodno utjecajni i moćno upravljaju korporacijama, timovima, javnostima…
Znaju u pravom trenutku reći pravu riječ, vješto koriste argumentaciju u diskusijama, sa stilom vode poslovne razgovore, u nastupima su samouvjereni i autentični. Sklapaju milijunske poslove i zapošljavaju tisuće ljudi, dok naš mali političar kaže ”to pitanje je već bilo”.
Koja je njihova tajna? Oni koriste moć koja proizlazi iz prirodnog autoriteta zasnovanog na kompetencijama, iskustvu, poslovnoj umješnosti i argumentaciji koja ima svoje uporište u činjenicama, no i poznavanju komunikacijske psihologije.
Naime, u povijesti smo preskupo platili cijenu nekontroliranog utjecaja i moći zato što nismo proučili pravila, zakonitosti, tehnike i strategije utjecaja. U međuvremenu smo se opametili i to je postala top tema u poslovnom svijetu.
Vještine su to koje se kako u nastupu pred publikom ili u medijima, tako i interno u organizaciji pokazuju kao ključne za vođenje i vjerodostojno predstavljanje osobnih i korporativnih rezultata.
Živimo u vremenu i zemlji u kojem nam nedostaje moćnih, autentičnih vođa. Pod moćnih naravno ne mislim na silu, nego na suptilnu moć komunikacije, strateškog razmišljanja, sažimanje poruka i vjerodostojno zauzimanje za svoje i interese svoje kompanije. Moć uvjeravanja je uvjerljivost koja nije nametnuta, nego opisuje vješto upravljanje socijalnom interakcijom u kojem obje strane dobivaju.
Pod vođe ne mislim na političare. Oni su nas, čini mi se, davno iznevjerili i pokopali svaku nadu da su u stanju voditi državu u općem interesu. Ali poslovni ljudi su oni gdje trebamo vidjeti leadership i utjecaj koji nam treba. Nama u biznisu važno je da gradimo stabilno, ekonomski snažno društvo u kojem ćemo moći poslovati, kreirati, zapošljavati, stvarati dodanu vrijednost…
Za to nam trebaju vještine utjecaja. Previše nas je kreativnih, a tihih, povučenih, šutljivih, suzdržanih. Trebamo u sebi pronaći ono što nas čini jedinstvenima i neponovljivima i dati to društvu kroz stil vođenja kakav naši zaposlenici, klinci čije smo školovanje plaćali, naši klinci, zaslužuju.
Oni zaslužuju vođe koji imaju samopouzdanja, vještinu i komunikacijsku spremnost za leadership 21. stoljeća. Vođe od kojih mogu učiti.
I što je najvažnije, mi sami zaslužujemo biti takvi, utjecajni lideri. Bolji od malog političara s početka.
Mirela Španjol
poslovna konzultantica i coach