Lideri u vrtlogu promjena-što je potrebno za uspjeh

Jedan od najboljih executive coacheva, Marshall Godsmith, uspjeh definira kao ostvarenje pozitivne dugoročne promjene u ponašanju koja je prepoznata i priznata od drugih. To je posebno znakovito kod vodstva: ne možemo sami za sebe tvrditi da smo lideri ukoliko oni koje pretendiramo voditi to ne vide tako.

Tvrdnja da smo u najvećoj mjeri uspješni zahvaljujući svom ponašanju zvuči prilično samorazumljivo.

No ono čega smo rjeđe svjesni jest da smo uspješni zahvaljujući nekim te unatoč nekim drugim ponašanjima.

Kada se okolnosti promijene, kao danas u vrijeme korona krize, ponašanja koja su važna za uspjeh se također mijenjaju. Stoga, trebamo uzeti u obzir kako neka ponašanja koja su ranije vodila uspjehu više neće biti primjerena, a ponašanja koja su se nekad tolerirala danas mogu predstavljati ozbiljne prepreke.

Na primjer, zahvaljujući utjecajnoj direktnoj komunikaciji sa zaposlenicima, lider je mogao dugo vremena biti uspješan unatoč tome što izbjegava koristiti računalo, no ta njegova averzija će danas znatno usporiti prelazak na online oblike komunikacije i posljedično otežati prilagodbu poslovanja u krizi.

Uspješni ljudi imaju svoja uvjerenja o uspjehu – Uspješan sam, Želim uspjeti, Uspjet ću – kao i uvjerenja o tome zašto su takvi. No postoji zamka: ista uvjerenja koja nam pomažu da budemo uspješni ujedno nas mogu i ograničavati u tome.

 

Uvjerenje “Uspješan sam“

Iza uvjerenja „Uspješan sam“ krije se opća pozitivna slika o sebi, samouvjerenost i hrabrost da se primijene vlastite snage i sposobnosti. No, prenaglašenost ovih pozitivnih aspekata može dovesti do precjenjivanja vlastite izvedbe, neprihvaćanja povratnih informacija koje ne odgovaraju slici o sebi te odbacivanja mišljenja ljudi koji su percipirani ispod razine onoga što smatraju uspjehom u vlastitim očima.

Nespremnost da traže iskrene povratne informacije i uče iz inputa drugih jedan je od najvećih problema lidera.

 

Uvjerenje „Želim uspjeti“

Pozitivni aspekti uvjerenja „Želim uspjeti“ su potreba za samoodređenjem, snažna osobna predanost te osjećaj vlasništva nad idejama i rezultatima, što razinu motivacije uspješno održava visokom.

No, to s druge strane može prerasti u svojevrsno praznovjerje po pitanju vlastitih izbora; pronalaženje uzročno-posljedičnih veza tamo gdje ih u stvarnosti nema. Iz snažne potrebe za samoodređenjem izranja osjećaj da se “stvarni ja” ne treba i ne može mijenjati te se javlja pretjerana potreba za kontrolom, koja vodi u otpor promjenama neophodnima za daljnji uspjeh.

 

Uvjerenje „Uspjet ću“

U pozadini uvjerenja „Uspjet ću“ krije se optimizam, vjerovanje kako mi sami krojimo našu sudbinu te ustrajnost unatoč teškoćama i preprekama.

Negativni aspekti mogu poprimiti oblik težnje pobjeđivanju pod svaku cijenu, mogu se javiti neprihvaćanje i neopraštanje neuspjeha te opasnost od sagorijevanja na poslu.

 

Važnost povratnih informacija za uspjeh u vodstvu

Što je viša liderova pozicija, to je za njegov uspjeh presudnije učenje iz iskrenih povratnih informacija dobivenih od drugih.

Zapitajte se biste li kao lider radije da vas smatraju pametnima ili učinkovitima?

Zadatak lidera je biti učinkovit, no paradoksalno, naša potreba da dokažemo drugima koliko smo pametni često dovodi do konfrontirajućih štetnih ponašanja, kao što su prepirke i omalovažavanja.

Koliko puta vam se dogodilo da kolega podijeli vrijednu informaciju s vama, a vi mu odgovorite: Znao sam to i prije nego si mi ti to rekao? Ili da vam zaposlenik iznese neku ideju, a vi mu kažete: To je super, ali bi bilo puno bolje kad bi to napravio na moj način?

Potreba da ispadnemo pametni u nama stvara želju za pobjeđivanjem u raspravama pod svaku cijenu, no puno puta je pametnije dopustiti drugima da budu u pravu. Pobjeda u raspravi najčešće znači gubitak u odnosu. Kroz odnos ostvarujemo utjecaj pa narušavati odnose za lidera znači direktno umanjivati vlastitu učinkovitost. Osim toga, dokazivanjem da smo mi u pravu, a druga osoba u krivu ne učimo ništa novo (procjenjuje se da je na taj način 65% vremena izgubljeno). Bez učenja novih znanja i vještina ne možemo uspješno odgovoriti na izazove koji su pred nama i zato je za uspjeh u vodstvu presudno slušati, učiti i mijenjati se.

Kao što Marshall Goldsmith kaže: “Uspjeh nas može odvesti u aroganciju. Kada postanemo arogantni, prestajemo slušati. Kada prestanemo slušati, prestajemo se mijenjati. U današnjem svijetu brzih promjena, ako se prestanemo mijenjati, u konačnici ćemo propasti.“

 

Nataša Ivanković, organizacijski psiholog & coach

ivankovic.natasha@gmail.com

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *