#NovoNormalno već je neko vrijeme aktualni naslov brojnih članaka čiji stupci nose više ili manje korisne savjete, prijedloge i smjernice za prilagodbu novom normalnom. Oni uza sebe vrlo često vežu i pesimistične prognoze kako će se sva ova situacija odraziti na gospodarstvo a posljedično i na standard i psihofizičko zdravlje svakog pojedinca.
S poslovnog, a posebice ljudskog aspekta posla, situacija je zaista kompleksna. Veliki broj ljudi zabrinut je za svoju karijeru, poziciju, plaću, postojanost radnog mjesta i egzistenciju. Još uvijek se čeka na odluke čelnih ljudi država i kompanija u kojima su zaposleni, osjećaju se nemoćno u tom nelagodnom stanju neizvjesnosti te se s njime nose na različite načine.
Neke su se kompanije brzo snašle i prilagodile novim prilikama, redizajnirale su postojeće ili osmislile nove strategije.
Neke, nažalost, nisu uspjele očuvati svoje poslovanje. U čemu je osnovna razlika?
Rekla bih u sposobnosti rješavanja kompleksnih izazova, sposobnosti komuniciranja, realokacije resursa, mobiliziranja svih raspoloživih kreativnih potencijala i napose visoko stručnih, mentalno i emocionalno kompetentnih rukovoditelja.
U kojoj god situaciji se upravo nalazili – vraćamo se u novo normalno pa idemo vidjeti kako ćemo se prilagoditi tom neminovnom poslovnom #NovoNormalnom stanju?
Čvrsto vjerujem da će većina ljudi povratkom na svoja radna mjesta funkcionirati upravo kao i do sada, u skladu s vlastitom realnošću, odnosno vlastitom normalom.
Ona će ovisiti o individualnim reakcijama pojedinca u odnosu na situacije, odnose, procese, izazove koji ga budu dočekali. Ili će standardno pronalaziti rješenja ili izgovore. Ili će ustuknuti i podleći strahu, pesimizmu ili će se boriti i pronaći nove mogućnosti. Kreirati nove perspektive.
Vratit će se na ono #NovoNormalno za koje će se zauzeti i u smjeru kojega će raditi. U krugu svojih mogućnosti, svoje volje i inicijative. Svoga okruženja i svojih namjera. O tom će smjeru uvelike odlučiti snaga mentalnog i emocionalnog kapaciteta kojim raspolaže.
U ovom je periodu psihička snaga svakoga od nas beskompromisno stavljena na kušnju. Kod nekih su različiti šokovi i slomovi iznjedrili vrijedne prilike, spoznaje, lekcije i pobjede.
S druge strane postoji i veliki broj slomova koji na žalost nisu dosegli transformaciju u obliku osobnog ili organizacijskog razvoja.
Kako do boljeg #NovoNormalnog?
Psihička snaga pojedinca ključna je za #NovoNormalno, a najveći neprijatelji psihičke snage pojedinca, ali i psihološkog kapitala cjelokupne organizacije, jesu dominantna nezdrava uvjerenja koja sa sobom nosimo i koja neminovno unosimo u organizacijsku kulturu poduzeća u kojem djelujemo. To su nezdrava uvjerenja o sebi samima, o drugim ljudima te o svijetu u kojem živimo.
Nezdravo uvjerenje o sebi samima
Uz dužno poštovanje prema križu kojeg smo kroz život ponijeli, s kakvim smo se sve nedaćama susretali, kakva nas je sada sudbina dočekala te vrlo važno, utrošenog prijekopotrebnog vremena žalovanja, dugoročno nam ipak nikako neće biti bolje ukoliko stalno ispočetka ulazimo u proces samosažaljevanja, dramatiziranja ili možda demonstriranja ciničnog i razdražljivog ponašanja.
U ovakvoj se vlastitoj atmosferi stvaraju ili potvrđuju uvjerenja kako je meni uvijek tako, kako za mene tu nema kruha, kako je sreća predodređena nekom drugom, kako sam jednostavno rođen pod takvom zvijezdom…
Zaista?!
Zastanimo sada na trenutak i iskreno odgovorimo sebi postoji li danas barem jedan jedini lijepi trenutak, gesta, događaj koji me na neki način dotaknuo, usmjerio, razveselio, pohvalio…? Ključno je ovdje i pitanje zašto se nisam na njemu zahvalio i zašto taj trenutak nisam proslavio? Zašto sam ga previdio?
Nezdravo uvjerenje o drugima
Uvjerenje da nam netko nešto radi. Zbog šefa nemam privatan život, zbog kolege cinkaroša ne mogu napredovati, zbog lijenih zaposlenika ne ostvaruju se rezultati, zbog muževe karijere nemam vlastitu, zbog gospođe na šalteru nemam dokumente, zbog korone nemam sigurnost… Ali znate li što imamo?
Izbor!
Kako ćemo se ponašati, što reći ili učiniti. I biti spremni na posljedice. Imati vjeru u vlastite sposobnosti, pronalazak načina da se izborimo za svoje potrebe, za svoje želje, za svoje ideje.
Do toga se dolazi razumijevanjem i podržavanjem sebe, ali i drugih oko sebe. Trebamo biti spremni prestati zavidjeti, postavljati se iznad, ali i ispod drugih, uspoređivati se i natjecati sa drugima. Sami sebi neka smo mjerilo uspješnosti i napretka. Jesam li sebi bolji nego što sam bio jučer?
Nezdravo uvjerenje o svijetu
Radimo puno, trudimo se, mučimo, a uspjeh, priznanje, novac još nisu tu.
Lako je tada razočarati se, psihički pasti. Očekivanja su jako zeznuta stvar. Posebno očekivati od svijeta i života da nam vrati, da nam nagrada padne s neba. Jer smo je zaslužili.
Duboko u sebi svi mi želimo da svijet bude fer, da nam se ulog vrati, ali život tako ne radi, a prihvaćanjem te činjenice, odbacivanjem takve iluzije, zaista je oslobađajuće. I kreira jednu potpuno novu realnost i stvara jedan cijeli spektar novih mogućnosti baziranih na jačanju vlastite otpornosti te razvoju nade i optimizma.
Promjenom nezdravih uvjerenja kojima smo vođeni, jačanjem i razvojem bazičnih emocionalnih kompetencija poput sposobnosti sagledavanjem realnih stanja i mogućnosti, jačanja tolerancije na frustraciju te jačanje snage volje, inicijative, samopoštovanja i samopodrške, nijedna sutra #NewNormal situacija neće uspjeti poremetiti zdravo i učinkovito djelovanje svakog samosvjesnog i odgovornog pojedinca i organizacije kojoj su na čelu takvi profili ljudi.
Jedan je dragi kolega nedavno rekao kako ćemo u ovoj ludoj situaciji biti uspješni onoliko koliko budemo brutalno svjesni situacije u kojoj se nalazimo, ali i dalje sposobni zadržati vjeru kako rješenja postoje.
Koja su to? Nema univerzalnih, za svako poduzeće, za svaku obitelj, za svaki odnos, za svaki proces, za svaku osobu oni su drugačiji, ali svi se oni mogu staviti pod zajednički naziv svjesnosti osobnog utjecaja i preuzimanja odgovornosti.
Mene su osobno Novo Normalno naslovi na svakom koraku zaista već dobrano frustrirali. Asocirali su me na manipulativne promotivno-prodajne instant pomodne alate, čiji nisam zagovornik.
Osvještavanjem ovog vlastitog nezdravog uvjerenja o ljudima, koji zapravo daju svoj doprinos svijetu kroz tekstove, objave, savjetovanja i članke koristeći adekvatan hashtag na njima svojstven način, koji se meni može ili ne mora sviđati, odlučila sam i ja napisati tekst istog naziva.
Na taj način i ja dijelim spoznaje koje su doprinijele mome razvoju i vjerujem da će zasigurno imati utjecaja na nekoga od čitatelja kojemu je u ovom trenutku baš ovaj tekst, ovakvog naziva, potreban.
Promislite koji bi mogao biti vaš prvi mali korak u izmjeni uvjerenja koja vam ne koriste? Što vas frustrira i stvara vam osjećaj nelagode ili straha?
To će biti dobar početak boljeg #NovoNormalnog.
Sandra Mraović Deković, Lift up – Stress Free Concept,
sandra@zonamotiva.hr