Biti i(li) činiti na poslu

Radni zadaci koje obavljamo na poslu koriste jedan od najjačih alata uma – racionalno kritičko mišljenje. Svjesni smo razlike između pozicije gdje se trenutno nalazimo – radnih zadataka koje je potrebno obaviti i pozicije gdje želimo biti – završenih radnih zadataka.

Naš um analizira razliku između te dvije pozicije i traži najbolji način kako bi od trenutne pozicije došao do željene. To stanje rješavanja problema i činjenja stvari nazivamo stanje činiti. U tom stanju, um lomi problem na dijelove i rješava svaki dio provjeravajući vodi li nas tako bliže poziciji gdje želimo biti. To se događa vrlo brzo i često nismo ni svjesni tog procesa, osim kada je dolazak do željene pozicije zahtjevniji i sami sebi pomažemo kroz unutarnji dijalog i pitanja kojima se usmjeravamo ka rješenju zadatka.

No, mi možemo doživljavati i drugačije stanje našeg uma – stanje biti. U stanju biti smo svjesni iskustava u sadašnjem trenutku. To stanje je puno šire i obuhvatnije od činiti.

Iz tog stanja možemo promatrati mentalne sadržaje, proces razmišljanja, analiziranja i prosuđivanja i vidjeti kako um mijenja i distorzira realnost.

Mindfulness ili stanje pune svjesnosti proizlazi iz stanja biti.

U stanju činiti imamo automatske i ponavljajuće misli, pažnja nam je usmjerena na prošlost ili budućnost, vjerujemo u istinitost misli, poistovjećujemo se sa socijalnim ulogama koje imamo, usmjerenost na mentalne koncepte o sebi je jaka, teško mijenjamo perspektivu te prosuđujemo.

U stanju biti pojavljuje se mentalna tišina, pažnja je u sadašnjosti, pojavljuje se prihvaćanje, ne vjerujemo u istinitost misli te je doživljaj samih sebe fleksibilan i širok.

Zbog čega je važno znati razliku između dva stanja uma?

Stalni zahtjevi na poslu potiču kontinuiranu, automatsku mentalnu aktivnost, usmjerenost na budućnost i stanje činiti. No taj način funkcioniranja uma vrlo često, sam po sebi, predstavlja problem kada ga koristimo i za rješavanje zadataka koji zahtijevaju drugačiji pristup, kada zamijenimo misli o stvarnosti za stvarnost (kada vjerujemo da je mapa teritorij), kada su naša promišljanja o vlastitim kompetencijama ograničavajuća ili kada iz tog stanja pokušavamo „riješiti osjećaje”. Tada ostanak u stanju činiti (što većina ljudi radi jer ne zna drugačije) izaziva da se osjećamo neugodno te, iako ulažemo sve više energije, na poslu funkcioniramo sve lošije.

Mogućnost prebacivanja iz jednog u drugo stanje nazivamo vezanošću i nevezanošću uma. Vezanost označava nemogućnost prebacivanja iz činiti u biti. Dakle, unutarnji dijalog je neprestan, um je „zapetljan i vezan” u mentalnim sadržajima koje teško možemo usmjeriti u drugom smjeru, ne možemo napraviti unutarnji odmak od njih ili vidjeti da nisu istina, preplavljeni smo mislima i pratećim osjećajima i nemamo svijest da mi nismo te misli i osjećaji.

Nevezanost je mogućnost pomicanja u stanje biti, kada možemo prepoznati sadržaje našega uma i namjerno se pomaknuti u poziciju neutralnog promatrača sadašnjeg trenutka koji može kada je potrebno korigirati tijek misli, upravljati osjećajima i ponašanjima.

Korisno je znati kako vježbanje mindfulnessa jača nevezanost uma i pomiče nas iz činiti u biti. Kada smo mindfull možemo istovremeno upotrijebiti kvalitete uma koji čini akcije i obavlja posao i biti svjesni sadašnjeg iskustva. Tada, bez obzira na to u kakvoj poslovnoj situaciji se nalazimo, ono što doživljavamo u pozadini svojih iskustava jest mir i ugoda, veća kreativnost i učinkovitost.

Što redovitije vježbamo mindfullness, to je um više nevezaniji i usidreniji u stanju biti.

Vježba

Jednostavan način na koji možete uočiti razliku između ova dva stanja i vezanosti uma je da kažete svojem umu: „Sljedeća tri udisaja se možeš odmoriti od razmišljanja.” i udahnite i izahnite tri puta. Primijetite razliku.

Jednostavan način na koji možete zaustaviti traženje rješenja u situacijama kada vam nije potrebno (na primjer, kada je riječ o osjećajima, budući da osjećaji nisu podložni „rješavanju”): „Zahvaljujem  ti na ponuđenim rješenjima. Sada se možeš opustiti.”

 

Lidija Jukić, mag.psih.

info@inspira.hr

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *