Perfekcionizam -blagoslov ili kletva

Je li dobro težiti savršenstvu? Pomaže li Vam perfekcionizam u ostvarenju boljih rezultata ili Vas sputava? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, za početak je važno definirati što je to perfekcionizam. Perfekcionizam se najčešće opisuje kao težnja za nepogrešivošću, a perfekcionisti kao osobe koje žele biti savršene u nekim ili svim područjima života.

Manje je poznato kako postoji tzv. pozitivni perfekcionizam, koji predstavlja zdravu težnju ka izvrsnosti, što podrazumijeva postizanje najboljeg mogućeg rezultata u trenutnim okolnostima, odnosno uključuje postavljanje visokih, ali realnih ciljeva i standarda.  Osoba sa zdravom dozom perfekcionizma svoje standarde prilagođava situaciji, usmjerena je na rješavanje zadataka, vjeruje u sebe i kad prepoznaje svoje slabosti, prihvaća povremeni neuspjeh kao dio života, prihvaća konstruktivnu kritiku, izvršava zadatke na vrijeme i prihvaća kompromisna rješenja kada je to potrebno.

Za razliku od toga negativni perfekcionizam uključuje: postavljanje nerealnih i nedostižnih ciljeva, osoba je usmjerena na izbjegavanje pogrešaka, osoba je rijetko zadovoljna sa svojom izvedbom i postignutim rezultatima, neprekidno se uspoređuje s drugima, osjeća se bezvrijedno ako nije uspješna, nije u stanju priznati pogreške bez srama, pretjerano se brani kad je kritiziraju, odlaže i odgađa zadatke.

Negativni perfekcionizam nije težnja osobnom napretku. To je u svojoj osnovi težnja za odobravanjem. On nije ključ uspjeha, već u pravilu smanjuje uspješnost. Često je povezan sa depresivnim stanjima, tjeskobom, ovisnostima, odgađanjima, nestabilnom motivacijom i životnom paralizom. Možemo slobodno reći kako je negativni perfekcionizam oblik srama.

Ispod srama često se skrivaju ograničavajuća uvjerenja i zabrane. Ograničavajuća uvjerenja: Ja nisam dovoljno dobar,  Nisam dovoljno lijepa, pametna, mršava.  Nisam dovoljno snažan, bogat, educiran, poseban. Stalno griješim i nikada ne mogu ništa napraviti kako treba. Dogodit će se nešto strašno ako nisam dovoljno savršen/a. Također, uz sram često idu i zabrane, koje smo sami sebi nametnuli poput: Ne smiješ biti bezbrižan/a, ne riskiraj previše, ne budi suviše zadovoljan/a sobom, ne smiješ se opustiti.

Ukoliko ste prepoznali neka od ograničavajućih uvjerenja i zabrana, pokušajte ih zamijeniti sa novim, pozitivnijim razmišljanjem. Npr, neka nova uvjerenja koja možete kreirati su: Dovoljno sam dobar/a. Smijem si dozvoliti pogreške. Neće se dogoditi ništa strašno ako pogriješim. Uz uvjerenja, potrebno je i dati si dozvole: Smijem biti bezbrižan/a. Smijem se zabavljati i igrati. Smijem biti tolerantan/a prema sebi i drugima. Smijem biti zadovoljan sobom i kada nisam sve napravio/la savršeno.

Predlažem Vam da zapišete nova uvjerenja u bilježnicu i čitate si ih svakog dana ili si ih stavite na zid/mjesta pored kojih često prolazite.  Čitajte ih kao afirmacije i pokušajte zamisliti što bi bilo kada biste u njih doista vjerovali. Pomozite svom mozgu da ih usvoji. Pokušajte se ponašati kao da su istinita, iako duboko ne vjerujete u njih.

Kako se boriti protiv negativnog perfekcionizma:

  • Razvijte empatiju i suosjećanje prema sebi i drugima. Pokušajte biti dobri prema sebi čak i kada ne uspijete ostvariti to što želite ili se osjećate neadekvatnima.
  • Povežite se s drugim ljudima – patnja i osjećaj neadekvatnosti dio su općeg ljudskog iskustva. Odlučite li bolje upoznati druge ljude, shvatit ćete kako je sram i strah nešto što svi prolazimo. Ne postoji osoba koja povremeno ne sumnja u sebe. Međutim, važno je ne pridavati ovim osjećajima previše pažnje.
  • Naučite razumjeti vlastite emocije i naučite upravljati njima. Danas postoji čitav niz tehnika i alata koji Vam u tome mogu pomoći. Velik dio njih dostupan je i na internetu. Pronađite tehniku koja Vam odgovara i sustavno je koristite neko vrijeme.
  • Odredite jedno područje na kojemu ćete smanjiti previsoke kriterije. Nemojte u skladu s negativnim perfekcionizmom postaviti sami sebi previsoke ciljeve za rješavanje perfekcionizma i uči u začarani krug, jer ćete se dodatno demotivirati. Postavite si realne i izvedive ciljeve, tražite podršku i okružite se ljudima koji će Vas podržati u promjeni
  • Generalno u životu smanjite kriterije i naučite si postavljati realne ciljeve. Za početak provjerite s dobronamjernim uspješnim ljudima realnost svojih ciljeva i planova. S vremenom ćete naučiti sami koristiti realnije kriterije i bit ćete u mogućnosti izvršiti bolju procjenu težine zadataka koje ste si postavili.
  • Počnite prakticirati zahvalnost i usredotočite se na svoje kvalitete i uspjehe. Zapišite svaki dan tri stvari na kojima ste zahvalni i tri stvari na kojima ste ponosni.
  • Osvijestite svoje pretjerano kritične misli. Kada se uhvatite u negativnom razmišljanju, zastanite i zapišite što biste mogli misliti drugačije. Promjena načina razmišljanja je dugotrajan proces. Dajte si vremena.
  • Suočite se sa strahom od neuspjeha. Učinite svaki tjedan, unatoč strahu, barem jednu stvar koja se nalazi izvan Vaše zone komfora. Vježbajte hrabrost.
  • Naučite razlikovati bitno od nebitnoga. Odlučite koje su stvari koje su doista važne i oko kojih se trebate potruditi, a koje možete učiniti na zadovoljavajućoj razini.
  • Prihvatite pogreške kao dio života i učenja. Nakon svake pogreške zapišite što ste iz nje naučili. Pokušajte se čak i veseliti pogreškama kao prilikama za učenje.
  • Opustite se i razvijte smisao za humor. Pokušajte život ne doživljavati preozbiljno. Igrajte se i zabavljajte.

Čak i svi ovi koraci koje sam navela ne mogu Vam garantirati uspjeh, međutim mogu Vam pomoći u razvijanju drugačijeg pogleda na život, u kojem između crno bijele krajnosti postoje različite nijanse sive, ali i čitav spektar boja, koje obasjavaju ovaj sve samo ne savršeni svijet.

 

Mirta Fraisman Čobanov, MBA, leadership coach & psihoterapeut

mirta@partus-akademija.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *